Top this: Nevjerovatno tijesto za pizzu

U Italiji sam živjela dugo, skoro 10 godina. Obožavam sve što ima veze sa čizmom- hranu, vina, mirise, gradove, neke specijalne ulice. Kad sam otišla, prvi put je to bilo prije 14 godina, ništa nisam znala. Taj moj prvi put i prva godina osamostaljivanja bila je teška. Firenca je grad koji vas poklopi istorijom na svakom koraku, Fiorentini su zatvoreni, a da ne pričam koliko ne vole strance. Priznajem, nisam se snašla ni sa upoznavanjem ljudi, nekako sam bila sramežljiva i nikad nisam znala što da kažem (za razliku od danas, kad pričam bez prestanka:) Uglavnom, taj period je prošao u mirisanju Italije. Sljedeći put kad sam pošla bila sam starija i pametnija. Otišla sam u Bolonju, u samo srce tortelina, tortelona, lambrusca (crno, malo pjenušavo vino) i piadina (neka vrsta fenomenalnih priganica). Otvorila su mi se sva čula, jela sam i pila do iznemoglosti. Nisam propuštala ništa: od predjela, do glavnog jela, kolača i espresa na kraju. A svaki ručak ili večera bili su zaliveni različitim vinima. Sve u svemu, mogu vam savjetovati da idete u Italiju i , umjesto što ćete obilaziti spomenike, odete na jedan gastronomski put i lijepo upoznate zemlju i ljude preko hrane i pića koje vam serviraju.

I tako dođosmo do pice. Naravno da sam najbolju picu u životu jela u Italiji jer tu je njabolji paradjaz za picu, najbolja mocarela za picu, najbolja pršuta, ali i najbolje tijesto. Suština pice nije samo u topingu (ono što vam je gore), nije samo ni u tijestu već u kombinaciji ova dva. Džaba vam mocarela direktno iz Napulja ako vam tijesto ne valja. To je znala i Roberta, Italijanka koja živi u Njujorku, pa je zato otvorila u Bruklinu piceriju Roberta’s. E to je zaista druga najbolja pica koju sam probala u životu. Peče je u šporetu na drva, a tijesto joj je pjenasto- topi se u ustima. I ima još jedna pica koju često jedem i koja je sigurno najbolja koju sam probala ovdje, u Crnoj Gori. Pravi je Jasna, moja drugarica i majstorica sa svim čudima od tijesta.

Okupljanja sa drugaricama petkom uveče često se završe Jasninom picom. Tijesto je meko, ali i krckavo, a kombinacija topinga ( u vegetarijanu je stavila čak i malo ledovog kineskog prvrća, vrh!) čini da je ova pica neprevaziđena u Crnoj Gori.

A evo kako se pravi: pomiješati brašno, kvasac, pola kašičice šećera, so, malo maslinovog ulja i toplu vodu. Smjesu miješati mikserom, onaj dio za tijesto duguljasti-vretenasti, i miješati dok tijesto ne bude glatko bez grudvica i dok ne počnu da se prave baloni od vazduha. Izgasite mikser, varijačom promutite i pustite da se tijesto digne dva puta (oko pola sata sve ukupno). Nakon toga rastežete tijesto na miješavini brašna i palente (!), a najbolja je palenta Divella. Kad se tijesto razvuče stavite ga na pleh koji ste takođe posuli palentom (paletna čini da pica bude krckava). Pečete u zagrijanoj pećinici na maksimum.

pica 1

Što se topinga tiče- i tu ne budite lijene- ogulite paradajz i izmiksujte ga sa začinima koji vam prijaju. Tako dobijate savršen paradaj sos kojim prelivate picu prije pečenja ali i u toku jela, ukoliko želite. Ostalo znate- idealno je da stavite mocarelu (moja omiljena pica je paradajz, mocarela i malo svježeg bosiljka) i ostalo što volite. Ne štedite na siru, to je još jedna caka- dobro je da se tijesto natopi mocarelom, postaje mekše i ukusnije.

Evo što je ostalo od zadnje pice:

pica 3

Savršeno jelo za savršen petak veče with the girls. Hvala Jasna 😉

 

Advertisements

One thought on “Top this: Nevjerovatno tijesto za pizzu

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s