Ne znam kako

Prošle nedjelje sam došla na ideju kako je vrijeme da moje bliznakinje  same izaberu knjige za čitanje. Sajam knjiga mi se učinio kao odlična ideja. Do trenutka dok se nismo našli na samom Sajmu. Bliznakinje imaju skoro dvije i po godine i vjerujem da svaki roditelj zna o kojem periodu govorimo- o periodu kad djeca žele i misle da mogu sve i kada još uvijek ne mogu skroz da artikulišu želje i misli. Dakle, sve u svemu, razloga za frustraciju i nervozne ispade ima 1000 u minuti. Na svu sreću što je neko mudar stavio mali sto za crtanje po sred Sajma, pa sam se tu našla sa djecom- da im malo skrenem pažnju sa histerije  na umjetnost. Tu sam naišla na majku koja je bila sa predivnom vršnjakinjom mojih ćerki. Ta žena  ima još jedno dijete malo mlađe od ove 2 i po godišnje djevojčice. Nakon kratkog upoznavanja, ta majke kao i većina majki koje upoznajem, me pita: Kako uspijevam sa blizancima?

Pokušala sam da objasnim kako je ponekad lakše imate dvoje djece istog uzrasta nego djecu sa malom razlikom jer u mom slučaju radite jednu radnju dva puta (hranjenje, oblačenje, uspavljivanje, kupanje), dok u drugom radite dvije radnje u dva različita momenta (jedno dijete jede u 1 beba se doji u 1 i po i sl). Iz moje persketive taj dio roditeljstva izgleda teže. Ali, ta majka, prilično umorna, me navela na razmišljanje.

Ponekad nije stvar ni u broju djece. Ponekad je organizacija zapravo odgovor na pitanje “Kako uspijevaš”.

Kad sam saznala da ću da rodim blizance uhvatila me panika. Bojala sam se da  ništa neću stizati, da ću loše odgajati djecu i da ću biti loša majka. Onda sam sjela i isčitala sve moguće knjige koje su mi došle ruke, pročitala sam domaće i strane blogove i iskustva. Pa su bebe došle, ja sam iskustva primjenila i sada ću da ih podijelim sa vama, u nadi da će još nekom pomoći ovaj blog. Prije nego što krenem reći ću vam i da sam za sve ovo što pišem nailazila na otpor u mojoj porodici. Većina meni bliskih ljudi je govorila da sam stroga, čak nemilosrdna. A sada svi ti ljudi govore kako su bliznakinje nasmijane, vesele i fino vaspitanje djevojčice. Moj savjet je ovdje- vjerujte samo i isključivo sebi. Vi ste majka i znate najbolje, uvijek, što je potrebno za vaše dijete.

#1 Savjet- Rituali- ne podcjenjujte moć ritualnih radnji. Bebe ih obožavaju, a svijet male djece čine sigurnim i bezbjednim. Koliko sam shvatila, bebe od rođenja vole da znaju što ih čeka u narednom trenutku. To ih čini bezbjednim i srećnim. Ovo se odnosi i na malu djecu. Dakle, ako je kupanje u 7 uveče svaki dan, onda neka uvijek bude u 7. Vidjećete kako će vam djeca biti srećna zbog toga.

#2 Savjet- Spavanje- ova stavka je po meni najbitnija. Naspavano dijete lijepo jede, to znači da je sito i da je srećno. Malo dijete nema ispade kada je naspavano, sa njim se lakše razgovara. Moja djeca nisu bili dobri spavači. Ali sam ih naučila da budu. Radila sam vrijedno da se bebe naspavaju. I dan danas se držim toga, spavanje je uvijek u istom terminu. Život je lakši kada je dijete naspavano, vidjećete.

#3 Savjet – Postavite granice- svaki uzrast ima svoje granice, koje ukoliko se pređu, čine da dijete i roditelj budu još više zbunjeni. Evo primjera: nama je bilo baš slatko kako su djevojčice počele da hodaju pa smo im davali da šetaju svuda po stanu. Sve je bilo super dok od šetnje nisu htjele više- da diraju škafove, utičnice i sl. Dali smo previše slobode djeci kojoj tolika sloboda u tom trenutku nije trebala. Vratili smo se na određeni krug u dnevnoj, djevojčice su bile zadovoljne jer su hodale, a mi srećni jer smo mogli lakše da ih kontrolišemo.

#4 Savjet- Razmišljajte o posljedicama svojih postpuaka- Ima jedan knjiga, zove se Biti mudar sa djecom (Babywise) koja kaže da je roditeljstvo kao račun sa kreditne kartice. Nešto uradiš danas, sjutra ti se vrati sa kamatom. Danas dajete djetetu da jede keksiće u dnevnoj, sjutra imate 2 i po godišnjaka koji zabija keks svuda po stanu. Kako objasniti djetetu da je do sada mogla da jede kesk u dnevnoj, sada mora da jede iskuljučivo za kuhinjskim stolom? Dakle, razmišljajte unaprijed.

 

#5 Savjet-  Ne dozvoljavam djetetu ništa kod drugih što nije dozvoljeno i kod nas kući- Ovo je jedno vrlo teško pravilo za poštovati, jer obično babe, tetke i sl. dozvoljavaju djeci baš sve. Koliko se god trudili da kući naučite dijete određene stvari, ponekad ne možete uticati na okolinu. Ja se tješim da sam dijete naučila, pa ako već babe dozvoljavaju da im se penju po glavi- to je već njihov problem 🙂

#6 Savjet- Pitajte, pitajte, pitajte. Pitajte za savjet, razgovarajte o djeci, dijelite iskustva. Uključite u odlučivanje i partnera, podijelite teret. Jeste, vi ste majka, i vi ste odgovorni i vi najbolje znate. Ali i vi morate malo predahnuti, i zato je dobro da drugi ljudi znaju što da rade dok vi pravite kratku pauzu.

Svi ovi primjeri su moji, iz kuće direktno. Dosta primjera i rješenja sam nalazila na blogu jedne mame . Sve isčitano mi je pomoglo da shvatim kako nisam sama. Nekako je lakše kad znate da u ovom istom trenutku, na drugom kraju planete još jedna mama prolazi kroz iste probleme kao i vi. A onda pročitate druge mame koje pišu da ovo prolazi , a da nove iskušenja tek stižu. I tu stigosmo do mog posljednjeg savjeta:

#7 Savjet- Čuvajte sebe. Samo zdrava, mirna mama je mama koja može da pomogne svom djetetu. Znači, čuvajte se, dozvolite sebi odmor, radit  nešto što vas čini srećnom iako ta aktivnost ne uključje dijete ili djecu. Punite baterije kako god hoćete, jer samo odmorni možete biti dobar primjer vašim malima.

Imate li vi kakav savjet ili pitanje?

 

 

Advertisements

2 thoughts on “Ne znam kako

  1. Pingback: Ne znam kako | roditelji.me

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s