Uznemirujući tekst

Zašto najveći broj posjeta imaju oni sadržaji koji imaju riječ „uznemirujući“ u svom naslovu? Rečeno mi je da bih se šćućurila pod krov Domodrznice, ne trebam da pročitam pet knjiga i napišem tekst, već pustim slobodno svoju misao i uvučem se lijeno kao glista. I eto me… U par prvih redova doživljavam korake ličnog razvoja – ne moram ništa – mogu samo da pišem. I misao se odvezala, slobodna je kao ptica. Tako da je divno što nisam na službenom zadatku i treba da dam odgovor na pitanje postavljeno u prvom redu ovog teksta. Zadivljujuće je to što ostavljam pitanje po strani i jedva čekam da se u tekstu njim ne bavim. Dakle, ovog puta, naslov neće biti u vezi sa sadržajem.  I to doživljavam kao slobodu posebne vrste.

Kako bi moja ćerka rekla:“Imali smo ekstrafularan dan!“ Proglašavam pridjev važećim, premda je riječ o osobi koja ima šest godina.

Zapravo, mi smo tri dana bez najjače karike u našem sistemu i mnogo nam je dobro. Nedavno sam upoznala jednu ekstrafularnu osobu. Riječ je o online prijateljstvu koje ima toliko toga zajedničkog da se naše druženje moralo realizovati u kosmosu. Kad sam je pitala ima li dva ili tri sina, rekla mi je da joj je trećeg rodila svekrva. Inače je riječ o inteligentoj i visprenoj osobi, ali uvijek me zadivi spremnost ljudi da daju intenzivan i nepomjerljiv odgovor. Moji su nekako smotani i uštogljeni, stoje na tankim nogicama i lako ih je zanjihati. E, pa to moje treće, koje mi je rodila svekrva, složih se, je na putovanju, ne velikom. I kad sam jutros rekla poznanici, a rekla bih prijateljici da joj imam broj telefona, da mi je muž odsutan i da sam nešto baš odmorila – ona sa razumijevanjem reče da „traže oni svoje“. Zapravo, radi se o tome što najviše volim naše zajedničke kafe uz muziku, knjigu, razgovor, planove, crtani u pozadini kojim okupiramo djecu da bi uhvatili vrijeme jedno za drugo – ali kad ode – shvatim koliko obaveza imam.  I onda shvatim i da to dijeljenje odgovornosti koje se nekad realizuje, a češće i ne, crpi toliko veliku energiju – da se ja pretvaram u potpuno neorganizovanu osobu. Ovako sve ima svoje vrijeme, organizacija nam je jača strana, a unutar nje je sve spontano. Preuzimanje odgovornosti je izgleda uvijek prisutno, ali je zamaskirano podijeljenom odgovornošću. Imalo bi tu još mnogo odgovora na ovu temu, ali s obzirom da nisam na službenom zadatku – ovaj uzimam kao objašnjenje za moju odmornost. Mogu dodati i to da energija podijeljena na pola je sad u komadu. I iz energije kao takve – dani podrazumijevaju ekstrafularnost. A tajna života je kako do nje doći i u prisustvu onog kojeg nam je svekrva rodila.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s